Saša Tatić: Između redova

S izložbenim programom Galerije AŽ 2022. nastavljamo u petak, 17. lipnja, kad u 20 h otvaramo izložbu Između redova / In Between Lines Saše Tatić, likovne umjetnice mlađe generacije porijeklom iz Banja Luke (BiH), s trenutnom adresom u Berlinu.

Ponosni smo što njezin rad premijerno predstavljamo zagrebačkoj i hrvatskoj publici: za svoju prvu samostalnu izložbu u Zagrebu i Hrvatskoj, Saša Tatić je pripremila rad Između redova / In Between Lines, s kojim je recentno konkurirala za godišnju Nagradu Zvono (za najboljeg umjetnika/icu u Bosni i Hercegovini do 35 godina starosti), te će ga uskoro također uvrstiti u zajedničku izložbu finalistkinja i finalista u Centru za savremenu kulturu KRAK u Bihaću (s Almom Gačanin (dobitnicom za 2022.g.), Irmom Bajramović i Nikolom Kekerovićem).

U svijetu umjetnosti, suvremene pojave postaju prepoznatljive kao autentične kad umjetnici, kako bi rekao Damir Bartol Indoš, otkriju svoje “zaslužene teme”. Takve teme Indoš precizira poput “svakog prostora djelovanja (…) izvan onoga što nazivam predstavom ili umjetničkim činom”, odnosno: “važno mi je naglasiti da nikad nisam radio nijednu zasluženu temu s namjerom da postane umjetnički čin. Predstava (tj. umjetnički rad, op.a.) se događa poslije, kada u meni sazre to bivanje, vrijeme provedeno u zasluženoj temi” (D.B. Indoš u intervjuu Ples na rubu, s Vesnom Janković; dostupno na: indos.mi2.hr/inf14.htm). Zaslužena se tema, dakle, može shvatiti i kao isječak života: cjelina svakodnevnih doživljaja i djelovanja toliko istinita i potrebna, umjetniku/ici i ljudima uopće, da sadrži mogućnost preobrazbe u umjetnički čin. Ideja doma je zaslužena tema Saše Tatić, te s time, svakako, i usko povezano stanje izbivanja iz doma, izmještenosti iz zemlje porijekla ― što će reći: kulture i jezika ― jednom riječju: naličje ideje doma jest ideja potrage za domom ili putovanja kao takvog, poželjnog ili prisilnog.

Saša Tatić porijeklom je iz Bosne i Hercegovine, rođena u Banja Luci, što ne bi bilo nužno istaknuti u kratkom tekstu o njenom novijem umjetničkom radu, kad ideja doma, kruženja oko doma ili promišljanja koncepta doma ne bi bila misao koja ga značajno određuje. Davne 2015., Tatić je uradila odlučan korak prema svojoj zasluženoj temi instalacijom Kitchen Album, kojom je dokumentirala, kako kaže, svoj prvi stvaralački čin: ukrašavanje malenog kredenca (koji se skupa s pratećom opremom upotrebljavao kao kuhinja za cijelu porodicu) naljepnicama iz paketića guma za žvakanje, najčešće s fotografijicama tada popularnih filmskih zvijezda. Takve su naljepnice snažan lajtmotiv postjugoslavenskih djetinjstava iz devedesetih godina, u većini obiteljskih priča označenih neimaštinom uzrokovanom ratnim razaranjima, ali su također svjedočanstvo radosnog, mada posrednog, sudjelovanja u razmjeni popularne kulture karakteristične za to doba, te prilično točna, i slikovita, ilustracija dječjeg doživljaja takve kulture na relaciji između kulturne periferije i centra.

Zaslužena tema se sasvim otvorila svojevrsnom serijom medijski raznolikih radova koja započinje s Road Market (2016.), skupinom fotografija što dokumentiraju ručno rađene “reklame” duž većine magistrala i lokalnih cesta u regiji, kojima domaći ljudi oglašavaju svoje proizvode: rakiju, mesne i mliječne prerađevine, i slično; i kao takve rječito odražavaju prilike u lokalnoj mikro-ekonomiji, koja pak u sprezi s globalnom makro-ekonomijom presudno utječe i na obiteljske odnose, te organizaciju svakodnevnog života, pokušaje rješavanja stambenog pitanja…

Serija se nastavila radovima The Bedrock I i II (2017.) te (Un)Finished House (2017.―2019.), koji su kroz razne iteracije i medije kolektivnog (video-)performansa, filma i fotografije, “ready-madea” i umjetničke akcije tematizirali fenomen nedovršenih, gotovo monumentalnih porodičnih kuća diljem jugoslavenske regije, čiji je zajednički vizualni nazivnik i karakteristični prostorni marker ― česti nedostatak pročelja, kao i činjenica da se uglavnom radi o višekatnicama u kojima ne samo što živi više generacija jedne obitelji, nego ih je više generacija malo-pomalo i gradilo, većinom od sedamdesetih godina 20. stoljeća nadalje. Nedovršene kuće i okolna im zemljišta, popularno: parcele, tako su kao autentični lokalni izraz potrebe za domom kroz perspektivu zaslužene teme danas postale svojevrsni spomenik vernakularne arhitekture i prostornog planiranja; reklo bi se: arhitektura kakva možda nije izvorno mišljena da plastično pripovijeda o društvenom uređenju unutar kojeg se počela ostvarivati, te o novom poretku u kojem je prisiljena trajati, no svakako arhitektura čija se narativnost umjetničkom sintezom njenog sadržaja razaznaje kao upravo najveća vrijednost, osobina po kojoj ostaje stvarna. Otuda i ideja Saše Tatić da nedovršenu kuću svoje porodice službenim putem predloži za uvrštavanje u fundus spomeničke baštine Bosne i Hercegovine, čime je čitava priča i pokrenuta; a mada njeno nastojanje nije realizirano u navodnoj stvarnosti nadležnih ustanova države, ono je bez sumnje ostvareno potvrđivanjem i upisivanjem ideje u zajedničko pamćenje svih koji su s njom došli u doticaj, putem njene izvedbe kao umjetničkog čina.

Priča je zasad zaokružena radom House Not on Sale / Ne prodajem kuću (2020.), čija naslovna parola, referentna za porodičnu kuću, u kontekstu sadašnjeg mjesta života i rada umjetnice (Berlin, Njemačka) postaje izjava o nepristajanju na obezvređivanje kulture porijekla, iskazana jednostavnom gestom ponosa; dok u kontekstu porodice koja nastavlja živjeti u Bosni postaje jasni poklič otpora onemogućavanju, od strane ustanova države i kapitala, u sveobuhvatnom ostvarenju ideje doma. Upotreba forme “reklamnog” natpisa za iskaz protestne geste, kakav priziva narodne radove iz serije Road Market, priču u međunarodnom okruženju vraća na početak.

Novi rad In Between Lines / Između redova (2022.), koji Saša Tatić predstavlja na svojoj premijernoj zagrebačkoj samostalnoj izložbi, u Galeriji Atelijera Žitnjak, zadire još dublje u prošlost (da bi progovorio o sadašnjosti) u smislu povlačenja veza s radom Kitchen Album, jer osviješteno koristi ikonografiju pop-kulture i sustava zvijezda, kako bi istodobno autoironizirao iskustvo izmještenosti iz doma i suočavanja s očekivanjima s kakvima se kod kuće susreće osoba koja živi drugdje i za koju članovi obitelji i susjedstva već samim time smatraju da je ostvarila određeni napredak i drugačiju kvalitetu života. Što je uopće dom? Jedan od mogućih odgovora: iskustvo koje nas uzemljuje bez ovisnosti o sidrištu te nam istodobno stvara prostor da idemo naprijed, da unutar sebe, i prirodnog i izgrađenog okoliša ― putujemo i vraćamo se.

Utoliko bolje ako je pojedinac, u ovom slučaju umjetnica, sposoban nositi se s tim iskustvom s humorom i prilagodljivošću danom okruženju, crpeći otud što vrijedi. Zato u Centru periferije ima savršenog smisla predstaviti rad nesumnjivo informiran poznavanjem i periferije i centra, sa sviješću kako su ti pojmovi pokretni te na periferijama postoje i centri, i obrnuto. Izgradivši kroz tekst i fotografiju, sliku i prijemčivu prostornu instalaciju lik koji istovremeno adresira sva ta pitanja; ali ne osuđuje, premda podbada, različite početne točke iz kojih im se može prići, Saša Tatić je kreirala rad koji javni prostor osvaja između redova pozicija društvene moći ― i afirmira iskustvo što umjetnicu čini spremnom da se s njima uhvati ukoštac.

Tekst: Bojan Krištofić

Saša Tatić (1991.) je umjetnica rođena u Bosni, te pripovjedačica života. Njena umjetnička praksa odražava kontinuirano procesuiranje spoznaje kako je njezino porijeklo iza nje, ali joj se identitet razvija i stapa s većom cjelinom. U stalnoj je potrazi za odgovarajućim načinima suočavanja s izazovima življenja posve ispunjenog života kao strankinja, koja sa sobom nosi odgovornost pripadanja vrijednostima porodičnog nasljeđa. Saša je suosnivačica Fully Funded Residencies, umjetničke organizacije i virtualne platforme koja služi diseminaciji javnih poziva za stipendiranje i financiranje umjetničkog rada, pomoći umjetnicima za ostvarivanje mogućnosti rezidencijalnih boravaka te dijeljenja iskustava i kritika o takvim vrstama programa. Živi i radi u Berlinu. Posjećuje Bosnu što češće može.

https://sasatatic.weebly.com/

Izložba Između redova / In Between Lines Saše Tatić može se vidjeti u Galeriji AŽ od petka, 17. lipnja, do subote, 9. srpnja 2022.

Izložba 17.06. — 09.07.2022.